zakonitost


zakonitost
zákonitōst ž <G -osti, I -osti/-ošću>
DEFINICIJA
1. stanje i svojstvo onoga što je zakonito
2. stanje u kojem se primjenjuju i poštuju zakoni
ETIMOLOGIJA
vidi zakon

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • zákonitōst — ž 1. {{001f}}stanje i svojstvo onoga što je zakonito 2. {{001f}}stanje u kojem se primjenjuju i poštuju zakoni …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zakonítost — i ž (ȋ) 1. lastnost, značilnost zakonitega: zakonitost postopka, predpisa / skrbeti za red in zakonitost za to, da vse poteka skladno z zakoni, predpisi / publ. zakonitost razvoja je očitna 2. kar je skladno z določenim zakonom, pravilom: v… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • Юридические журналы —         периодические издания, освещающие теоретические и практические вопросы права. В России первые попытки издания Ю. ж. относятся к началу 19 в. (например, «Журнал правоведения», 1812). Только во 2 й половине 19 в. стал издаваться «Журнал… …   Большая советская энциклопедия

  • arhitektònika — ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}znanost o građevnim oblicima i stilovima 2. {{001f}}pren. unutrašnja zakonitost ili načelo po kojem je što izgrađeno [∼ muzičkog djela] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • legálnōst — ž svojstvo onoga što je legalno; zakonitost, pravovaljanost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lògika — lògi|ka ž 〈D L ici, G mn lȍgīkā〉 1. {{001f}}filozofska disciplina, znanost o mišljenju, o metodi zaključivanja; proučava oblike, zakonitosti i uvjete razložitih misli i opće metode spoznaje istine 2. {{001f}}način razmišljanja, zaključivanja, u… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • náći — (koga, što, se) svrš. 〈prez. nȃđēm (se), pril. pr. nàšāvši (se), imp. náđi (se), aor. náđoh (se), prid. rad. nȁšao (se), prid. trp. nȃđen〉 1. {{001f}}(što, koga) tražeći (proučavajući, iskustvom, osjećajem, intelektom) ili slučajno doći u posjed …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prȁvilo — prȁvil|o sr stalan, čvrst, nepromjenljiv, uzajaman odnos kakvih pojava, u kojem dolazi do izražaja određena zakonitost; princip [matematičko ∼o] ∆ {{001f}}∼o desne ruke fiz. pravilo kojim se određuje smjer inducirane struje; ∼o trojno mat.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prímjer — m 1. {{001f}}ono što je nađeno ili konstruirano kao uzorak pomoću kojega se objašnjava, potkrepljuje tvrdnja ili uočava zakonitost 2. {{001f}}ono što može poslužiti kao uzor, na što se treba ugledati [∼ za ugled; dobar/loš ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pòučak — m 〈G čka, N mn čci〉 načelo, pravilo koje izražava određenu zakonitost, pravilnost, odnos (kakvih pojava, uvjeta i sl.) [Pitagorin ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.