zakonito


zakonito
zákonito pril.
DEFINICIJA
u skladu sa zakonom, po zakonu, u duhu i slovu zakona
FRAZEOLOGIJA
javljati se (pojavljivati se, događati se) zakonito kao po pravilu, s nekim jasnim ili nejasnim razlogom redovno ili neizbježno, uvjetovano čime, neizbježno s obzirom na razloge ili koincidencije [pojave diktatora zakonito prate i pojave velikih nesreća: poplave, potresi i epidemije]
ETIMOLOGIJA
vidi zakon

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • zákonito — pril. u skladu sa zakonom, po zakonu, u duhu i slovu zakona ⃞ {{001f}}javljati se (pojavljivati se, događati se) ∼ kao po pravilu, s nekim jasnim ili nejasnim razlogom redovno ili neizbježno, uvjetovano čime, neizbježno s obzirom na razloge ili… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zakonít — a o prid. (ȋ) 1. ki je v skladu z zakoni, predpisi: zakonit ukrep; zakonito poslovanje / zakoniti rok; doseči kaj po zakoniti poti // z zakonom priznan ali dovoljen: imeti do česa zakonito pravico; zakonito plačilno sredstvo / zakoniti lastnik;… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • uporabíti — in uporábiti im dov. (ȋ á) 1. narediti, da kaj opravi določeno delo, nalogo in s tem zadovolji potrebe koga: papirnato embalažo lahko uporabite le enkrat; če ste kupljeni predmet uporabili, ga v trgovini ne sprejmejo nazaj / v zadnji vojni so… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • apstràkcija — ž 1. {{001f}}log. jedan od temeljnih misaonih postupaka kojim se odbacuje ono što je sporedno, posebno i slučajno radi onoga što je opće, zakonito i bitno; uopćenje 2. {{001f}}pejor. idejna tvorevina koja se ne temelji na stvarnosti, ono što… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dijakrònija — ž 1. {{001f}}zbivanje pojava u različito vrijeme; raznovremenost 2. {{001f}}lingv. razmatranje jezičnih pojava onako kako slijede ili se zbivaju zakonito protjecanjem vremena [gord {{tag1=2}}→{{/tag1}} grod {{tag1=2}}→{{/tag1}} grad], opr.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lȅgitīmno — pril. na legitiman način, s punim pravom; zakonito, opravdano …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lègālno — pril. na legalan način; zakonito …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • slȕčājem — (∅) pril. slučajno, po slučaju [∼ su se sreli], opr. zakonito, s jasnim uzrokom …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • slȕčājno — pril. 1. {{001f}}slučajnošću, slučajem [dogodilo se ∼], opr. namjerno, planirano, zakonito, neminovno, voljom koga 2. {{001f}}(u raznim kontekstima) takve su okolnosti, dogodilo se, stekle su se činjenice i sl. [∼ sam prolazio kad se dogodio… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • valúta — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}novac koji izdaje državna banka kao zakonito sredstvo plaćanja (npr. kuna, marka, dolar) b. {{001f}}vrsta monetarnoga sustava 2. {{001f}}efektivna novčana jedinica druge zemlje osim kovanog zlatnog novca koji se tretira… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika