vrištav


vrištav
vrìštav prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
1. koji se odnosi na vrisak
2. kričav [vrištave boje]
ETIMOLOGIJA
vidi vrisak

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • vrìštav — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se odnosi na vrisak1 2. {{001f}}kričav [∼e boje] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • piskùtav — prid. 〈odr. ī〉 koji piskuta, pišti, koji ispušta vrlo tanke, visoke glasove, zvukove, koji cvili; škripav, vrištav …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pı̏skav — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji pišti, vrlo visok, tanak, pištav, kreštav, vrištav (o glasu, zvuku) 2. {{001f}}lingv. koji se tvori tako da vrh jezika i sjekutići čine tjesnac ∆ {{001f}}∼i suglasnik fon. frikativni ili spirantni suglasnik, u… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vrìštavo — pril. na vrištav način, kao vrištač, kao onaj koji se glasa vriskom …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vrı̏štavōst — ž osobina onoga koji je vrištav …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • piskutav — piskùtav prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji piskuta, pišti, koji ispušta vrlo tanke, visoke glasove, zvukove, koji cvili; škripav, vrištav ETIMOLOGIJA vidi pisak …   Hrvatski jezični portal

  • piskav — pȉskav prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji pišti, vrlo visok, tanak, pištav, kreštav, vrištav (o glasu, zvuku) 2. lingv. koji se tvori tako da vrh jezika i sjekutići čine tjesnac SINTAGMA piskavi suglasnik fon. frikativni ili spirantni… …   Hrvatski jezični portal

  • vrištavost — vrȉštavōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je vrištav ETIMOLOGIJA vidi vrisak …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.