poreciv


poreciv
porèciv prid. <odr. -vī>
DEFINICIJA
koji se može poreći [poreciv dokaz; poreciva tvrdnja]; oboriv
ETIMOLOGIJA
vidi poreći

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • porèciv — prid. 〈odr. vī〉 koji se može poreći [∼ dokaz; ∼a tvrdnja]; oboriv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • neporeciv — neporèciv prid. <odr. ī>, opr. poreciv DEFINICIJA ETIMOLOGIJA ne + v. poreći, poreciv …   Hrvatski jezični portal

  • neporèciv — prid. 〈odr. ī〉 koji se ne može poreći, opr. poreciv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.