predbaciti


predbaciti
predbáciti (komu što) svrš. <prez. prèdbācīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prèdbāčen>
DEFINICIJA
prigovoriti, zamjeriti
ETIMOLOGIJA
pred- + v. baciti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • predbáciti — (komu što) svrš. 〈prez. prèdbācīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prèdbāčen〉 prigovoriti, zamjeriti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zámjeriti — (što, na čemu, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se)〉 1. {{001f}}(što, na čemu) ne odobriti, izraziti neslaganje; prigovoriti, predbaciti 2. {{001f}}(se) izazvati čije negodovanje; izgubiti naklonost; predbaciti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • predbacivati — predbacívati (komu što) nesvrš. <prez. predbàcujēm, pril. sad. predbàcujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. predbaciti ETIMOLOGIJA vidi predbaciti …   Hrvatski jezični portal

  • zamjeriti — zámjeriti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se)> DEFINICIJA 1. (što, na čemu) ne odobriti, izraziti neslaganje; prigovoriti, predbaciti 2. (se) izazvati čije negodovanje; izgubiti naklonost; predbaciti ETIMOLOGIJA za + v. mjera,… …   Hrvatski jezični portal

  • predbacívati — (komu što) nesvrš. 〈prez. predbàcujēm, pril. sad. predbàcujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}predbaciti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • objekcija — objèkcija ž DEFINICIJA 1. posjedovanje ili izlaganje suprotnog mišljenja; neslaganje 2. izraženo nezadovoljstvo zbog kakvog postupka, događaja, greške i sl.; prigovor, zamjerka, prijekor ETIMOLOGIJA lat. obiectio ≃ obicere: predbaciti …   Hrvatski jezični portal

  • objekt — òbjekt m <G mn kātā> DEFINICIJA 1. a. ono na što je usmjerena radnja ili djelatnost; predmet, stvar b. cilj, svrha, zadaća 2. ono što je izgrađeno; gradnja, zgrada [stambeni objekt; industrijski objekt; turistički objekt] 3. gram. rečenični …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.