prezbiterij


prezbiterij
prezbìtērīj (prezbitȇrij) m
DEFINICIJA
rel.
1. a. zajednica prezbitera, svećenika b. skup prezbitera, svećenika
2. prostor oko glavnog oltara predviđen isključivo za biskupa i svećenike, odnosno za vršenje liturgijskih obreda
ETIMOLOGIJA
vidi prezbiter

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • prezbìtērīj — (prezbitêrij) m rel. 1. {{001f}}a. {{001f}}zajednica prezbitera, svećenika b. {{001f}}skup prezbitera, svećenika 2. {{001f}}prostor oko glavnog oltara predviđen isključivo za biskupa i svećenike, odnosno za vršenje liturgijskih obreda …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prezbitêrij — a m (é) arhit. del cerkve, namenjen za glavni oltar in duhovščino: stopiti v prezbiterij; ladja in prezbiterij …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • prezbìtērijskī — prid. koji se odnosi na prezbiterij …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • trı̏jumfālan — trı̏jumfāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji je u slavu pobjede i pobjednika; pobjednički, pobjedonosan 2. {{001f}}koji je radostan; ushićen ∆ {{001f}}∼ni luk 1. {{001f}}slavoluk 2. {{001f}}kat. arhit. visoki luk koji dijeli prezbiterij od… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prezbiterijski — prezbìtērijskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na prezbiterij ETIMOLOGIJA vidi prezbiter …   Hrvatski jezični portal

  • trijumfalan — trȉjumfālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA 1. koji je u slavu pobjede i pobjednika; pobjednički, pobjedonosan 2. koji je radostan; ushićen SINTAGMA trijumfalni luk 1. slavoluk 2. kat. arhit. visoki luk koji dijeli prezbiterij od glavnog broda… …   Hrvatski jezični portal

  • kór — a m (ọ̑) 1. dvignjeni del cerkve, namenjen za orgle in pevce: pevci so že na koru; moški so stali pod korom; s kora so donele orgle / cerkveni, pevski kor / pog. poje na koru je cerkvena pevka 2. arhit. del cerkve, namenjen za glavni oltar in… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • sanktuárij — a m (á) knjiž. del cerkve, namenjen za glavni oltar in duhovščino; prezbiterij: stopiti v sanktuarij …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • slavolóčen — čna o prid. (ọ̑) nanašajoč se na slavolok: slavoločni obok ◊ um. slavoločna stena stena s slavolokom, ki v cerkvi ločuje prezbiterij od ladje …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • slavolók — a m (ọ̑) 1. monumentalen spomenik v obliki loka na stebrih, okrašen z reliefi, napisi: zmagovalcu so postavili slavolok / Slavolok zmage 2. dva manjša mlaja, ki ju prečno povezuje navadno napis, postavljena v čast prihoda koga: nad cesto se… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.