smjeti
smjȅti (što) nesvrš. <prez. smȉjēm, pril. sad. smȉjūći, prid. rad. smȉo/smjȅla ž>
DEFINICIJA
1. imati dopuštenje da se što učini [smijem večeras u kino]
2. imati smjelosti što učiniti; usuditi se
FRAZEOLOGIJA
ne bi smjelo (kad se što kosi s očekivanjima ili kad se očekuje razvoj događaja, posljedica prema pravilima, iskustvu, uloženom naporu itd.) [to je pričvršćeno dobro, ne bi smjelo pasti]; vjerojatno neće, vjerujem da neće, mislim da se neće (dogoditi)
ETIMOLOGIJA
prasl. i stsl. sъměti (rus. smet', češ. smíti) ≃ s (a)- + *měti ≃ stvnjem. muot: hrabrost, bijes

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • Ять в дореволюционной русской орфографии — Правила употребления буквы Ѣ на конец XIX начало XX века Содержание 1 Ѣ в окончаниях, суффиксах и на конце служебных слов 1.1 Ѣ на м …   Википедия

  • Ять в дореформенной русской орфографии — Правила употребления буквы Ѣ на конец XIX начало XX века Содержание 1 ѣ в окончаниях, суффиксах и на конце служебных слов …   Википедия

  • zàvūći — (što, se) svrš. 〈prez. zavúčem (se), pril. pr. zàvūkāvši (se), prid. rad. zàvūkao/zàvūkla (se) ž, prid. trp. zavùčen〉 1. {{001f}}a. {{001f}}(što) dovesti što da bude u unutrašnjosti čega ili između čega; uvući b. {{001f}}razvući, otegnuti 2.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • smjelo — smjȅlo pril. DEFINICIJA sa smjelošću; odvažno, hrabro, smiono ETIMOLOGIJA vidi smjeti …   Hrvatski jezični portal

  • smjelost — smjȅlōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je smion; smionost ETIMOLOGIJA vidi smjeti …   Hrvatski jezični portal

  • smion — smìon prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. hrabar, junačan [smion čin; smion čovjek] 2. izazovan [smion izrez na haljini] ETIMOLOGIJA vidi smjeti …   Hrvatski jezični portal

  • smiono — smìono pril. DEFINICIJA na smion način [smiono braniti] ETIMOLOGIJA vidi smjeti …   Hrvatski jezični portal

  • smionost — smìonōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je smion; smjelost ETIMOLOGIJA vidi smjeti …   Hrvatski jezični portal

  • osmjeliti — òsmjeliti (koga, se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. rad. òsmjelio (se), prid. trp. òsmjeljen> DEFINICIJA 1. (koga) uliti komu samopouzdanje 2. (se) dobiti samopouzdanje; smionost, hrabrost ETIMOLOGIJA o (b) + v. smjeti,… …   Hrvatski jezični portal

  • zavući — zàvūći (se) svrš. <prez. zavúčem (se), pril. pr. zàvūkāvši (se), prid. rad. zàvūkao/zàvūkla (se) ž, prid. trp. zavùčen> DEFINICIJA 1. a. (što) dovesti što da bude u unutrašnjosti čega ili između čega; uvući b. razvući, otegnuti 2. a. (se)… …   Hrvatski jezični portal