smaknuti
smàknuti (smȁći) svrš. <prez. smȁknēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. smȁknūt>
DEFINICIJA
1. (što) ekspr. skinuti naglom kretnjom [smaknuti kapu]
2. (koga) pren. razg. ekspr. pogubiti
ETIMOLOGIJA
s (a)- + v. maknuti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • smàknuti — (smȁći) svrš. 〈prez. smȁknēm, pril. pr. ūvši, prid. trp. smȁknūt〉 1. {{001f}}(što) ekspr. skinuti naglom kretnjom [∼ kapu] 2. {{001f}}(koga) pren. razg. ekspr. pogubiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • smicati — smȉcati (što, koga) nesvrš. <prez. smȉčēm, pril. sad. smȉčūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. smaknuti ETIMOLOGIJA vidi smaknuti …   Hrvatski jezični portal

  • likvidírati — (što, koga) dv. 〈prez. likvìdīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. likvìdīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}prekinuti/prekidati djelatnost; ukinuti/ukidati, dokinuti/dokidati [∼ poduzeće] 2. {{001f}}(iz)vršiti obračun 3. {{001f}}pren.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pòsmicati — (koga, što) svrš. 〈prez. pòsmičēm, pril. pr. āvši, prid. rad. posmícao〉 sve redom smaknuti, poskidati glave, osuditi na smrt [Posmica ih, srca ne iskali, što bez straha svi su pred njim pali] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ràspasati — (koga, se) svrš. 〈prez. ràspašēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. ràspaši (se), prid. trp. ān〉 1. {{001f}}a. {{001f}}skinuti pojas, osloboditi koga ili sebe pojasa b. {{001f}}osloboditi se onoga što je o pojasu (oružja) 2. {{001f}}smaknuti,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • smı̏cati — (što, koga) nesvrš. 〈prez. smı̏čēm, pril. sad. smı̏čūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}smaknuti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • smak — smȁk m <N mn smàkovi> DEFINICIJA konačan kraj, smaknuće FRAZEOLOGIJA nije smak svijeta u neposrednoj situaciji u zn. nema žurbe, ima vremena da se sve obavi polagano i smireno; (to je, bit će i sl.) smak svijeta konac svijeta kao posljedica …   Hrvatski jezični portal

  • smaknuće — smaknúće sr DEFINICIJA čin i trenutak kad je tko smaknut; pogubljenje ETIMOLOGIJA vidi smaknuti …   Hrvatski jezični portal

  • smicanje — smȉcānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. smicati 2. geol. promjena stijene pri kojoj dolazi do deformacije u smjeru djelovanja sila, pri čemu se dijelovi stijene pomiču međusobno paralelno SINTAGMA smicanje vjetra promjena smjera i/ili… …   Hrvatski jezični portal

  • smičak — smíčak m <G čka, N mn čci, G smȋčākā> DEFINICIJA rij. zatvarač (na odjeći); (patentni) zatvarač, patent; ciferšlus ETIMOLOGIJA vidi smaknuti …   Hrvatski jezični portal