bjesomučnost
bjȅsomučnōst (bjesòmučnōst) ž <G -osti, I -osti/-ošću>
DEFINICIJA
stanje ili osobina onoga koji je bjesomučan, svojstvo onoga što je bjesomučno; bjesomučje
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • bjȅsomučnōst — (bjesòmučnōst) ž stanje ili osobina onoga koji je bjesomučan, svojstvo onoga što je bjesomučno …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rȁbijātnōst — ž osobina onoga koji je rabijatan; bijes, bjesomučnost, razbješnjelost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bjesomučje — bjȅsomučje sr zb. DEFINICIJA rij., v. bjesomučnost ETIMOLOGIJA vidi bjesomučan …   Hrvatski jezični portal

  • rabijatnost — rȁbijātnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je rabijatan; bijes, bjesomučnost, razbješnjelost ETIMOLOGIJA vidi rabija …   Hrvatski jezični portal

  • kakodemonija — kakodemònija ž DEFINICIJA psih. opsjednutost zlim duhom; bjesnilo, bjesomučnost, usp. eudemonizam ETIMOLOGIJA vidi kakodemon …   Hrvatski jezični portal