kinčiti


kinčiti
kȉnčiti nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje>
DEFINICIJA
reg. kititi, resiti, ukrašavati
ETIMOLOGIJA
vidi kinč

Hrvatski jezični portal. 2014.


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.