oblačan


oblačan
ȍblāčan prid. <odr. -čnī>
DEFINICIJA
1. koji je prekriven oblacima, pun oblaka
2. koji je tmuran
SINTAGMA
oblačni kat meteor. predio ili sloj atmosfere u kojem se pojavljuje neki od rodova oblaka (npr. niski, srednji i visoki oblaci te oblaci vertikalnog razvoja);
oblačni pokrivač meteor. oblaci koji pokrivaju cijeli nebeski svod ili samo jedan njegov dio;
oblačni vjetar meteor. vjetar određen na temelju mjerenja gibanja oblaka
ETIMOLOGIJA
vidi oblak

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • poluoblačan — pȍluoblačān prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji je djelomično oblačan [poluoblačan dan] ETIMOLOGIJA polu + v. oblak, oblačan …   Hrvatski jezični portal

  • nȅbo — nȅb|o sr 〈N mn a/nebèsa, G nêbā/nebésā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}atmosfera i svemirski prostor koji se sa Zemlje vidi kao svod [južno ∼o; sjeverno ∼o] b. {{001f}}vrijeme ili klima kao pokazatelj toga 2. {{001f}}pren. natkrovlje, nebnica; baldahin 3 …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nàtmūren — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je prekriven oblacima; tmuran, oblačan 2. {{001f}}namrgođen, smrknut, mrzovoljan, turoban [∼a osoba] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȍluoblačān — prid. 〈odr. čnī〉 koji je djelomično oblačan [∼ dan] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vȅdar — prid. 〈odr. drī〉 1. {{001f}}koji je bez oblaka, sunčan ili posut zvijezdama (nebo, dan, noć), opr. oblačan, naoblačen, tmuran 2. {{001f}}pren. koji je dobro raspoložen, veseo, opr. tmuran, turoban (o osobama, pjesmama, tekstovima za prikazivanje… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bezoblačan — bȅzoblāčan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji nema oblaka; vedar ETIMOLOGIJA bez + v. oblak, oblačan …   Hrvatski jezični portal

  • nebo — nȅbo sr <N mn a/nebèsa, G nȇbā/nebésā> DEFINICIJA 1. a. atmosfera i svemirski prostor koji se sa Zemlje vidi kao svod [južno nebo; sjeverno nebo] b. vrijeme ili klima kao pokazatelj toga 2. pren. baldahin; natkrovlje, nebnica 3. rel.… …   Hrvatski jezični portal

  • natmuren — nàtmūren prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji je prekriven oblacima; oblačan, tmuran 2. namrgođen, smrknut, mrzovoljan, turoban [natmurena osoba] ETIMOLOGIJA vidi natmuriti …   Hrvatski jezični portal

  • nubilaran — nȕbilāran prid. <odr. rnī> DEFINICIJA koji je oblačan; taman ETIMOLOGIJA lat. nubilus …   Hrvatski jezični portal

  • obnubilacija — obnubilácija ž DEFINICIJA 1. meteor. nestajanje sunčeve ili danje svjetlosti; naoblačenje, pomračenje 2. pat. pomračenje svijesti ETIMOLOGIJA lat. obnubilare: naoblačiti, zamračiti ≃ nubilus: oblačan, taman …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.