smućen
smȗćen prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
1. <prid. trp. od smutiti>
2. jako zbunjen, smušen, izbezumljen [bogumili su objekt nesporazuma u redovima stručnjaka smućenih proturječnim dokumentima i metafizikom stećaka]
ETIMOLOGIJA
vidi smutiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • smȗćen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}〈prid. trp.〉, {{c=1}}v. {{ref}}smutiti{{/ref}} 2. {{001f}}jako zbunjen, smušen, izbezumljen [bogumili su objekt nesporazuma u redovima stručnjaka ∼ih proturječnim dokumentima i metafizikom stećaka] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • smúčen — čna o prid. (ȗ) grad. ki se premika levo ali desno po vodilu: smučno okno; omara s smučnimi vrati …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • sablázniti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. sàblāznīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. sàblāžnjen〉 1. {{001f}}(koga, što) izazvati sablazan; skandalizirati, šokirati 2. {{001f}}(se) biti smućen, zaveden sablažnju …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • smútiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. smȗtīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. smȗćen〉 1. {{001f}}(što) izraditi muteći [∼ smjesu za kolač] 2. {{001f}}(koga) pren. pomutiti, uzbuniti 3. {{001f}}(se) a. {{001f}}zbuniti se b. {{001f}}postati mutan;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • smȗćenōst — ž stanje onoga koji je smućen …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • smućenost — smȗćenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga koji je smućen ETIMOLOGIJA vidi smutiti …   Hrvatski jezični portal

  • smutiti — smútiti svrš. <prez. smȗtīm, pril. pr. īvši, prid. trp. smȗćen> DEFINICIJA 1. (što) izraditi muteći [smutiti smjesu za kolač] 2. (koga) pren. pomutiti, uzbuniti 3. (se) a. zbuniti se b. postati mutan; zamutiti se 4. (što) razg. spretnim… …   Hrvatski jezični portal

  • sablazniti — sablázniti svrš. <prez. sàblāznīm, pril. pr. īvši, prid. trp. sàblāžnjen> DEFINICIJA 1. (koga, što) izazvati sablazan; skandalizirati, šokirati 2. (se) biti smućen, zaveden sablažnju ETIMOLOGIJA vidi sablazan [b] (I)[/b] …   Hrvatski jezični portal

  • smíčen — čna o prid. (ȋ) grad. smučen: smična vrata …   Slovar slovenskega knjižnega jezika