nedokaziv


nedokaziv
nedokàziv (nedokàžljiv) prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
1. koji se ne može potvrditi dokazom, koji se ne može izvesti dokazima [nedokaziva tvrdnja], opr. dokaziv
2. kojemu se ne može dokazati što, koji nije pristupačan razlozima, koji ne prima savjete, koji nikoga ne sluša, kojemu je uzalud govoriti; nerazložan, tvrdoglav, opr. pristupačan razlogu, koncilijantan, razložan
ETIMOLOGIJA
ne- + v. dokazati, dokaziv

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • nedokàziv — (nedokàžljiv) prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se ne može potvrditi dokazom, koji se ne može izvesti dokazima [∼a tvrdnja], opr. dokaziv 2. {{001f}}kojemu se ne može dokazati što, koji nije pristupačan razlozima, koji ne prima savjete, koji nikoga… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • glȗh — prid. 〈odr. ī, komp. gl‹šī〉 1. {{001f}}koji ne čuje, koji nema osjetilo sluha 2. {{001f}}koji je svojstven mjestu gdje se ništa ne čuje, gdje vlada tišina; bezglasan [∼a tišina] ∆ {{001f}}razgovor ∼ih krivo shvaćene poruke, neadekvatan odgovor ⃞… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kr̀stiti — (koga, što, se) dv. 〈prez. īm (se), pril. sad. kr̀stēći (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. kȑšten, gl. im. kr̀štēnje〉 1. {{001f}}(koga) izvršiti ili vršiti čin uvođenja u kršćanstvo posebnim obredom (sakramentom) 2. {{001f}}(koga) a.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nedokàžljiv — prid., {{c=1}}v. {{ref}}nedokaziv{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • svojèglavac — m (svojèglavica ž) 〈G āvca, V āvče, N mn āvci〉 onaj koji je svojeglav, tvrdoglav, uporan, nedokaziv; svojevoljnik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sòmina — ž augm. od som, razg. ekspr. 1. {{001f}}veliki som, ob. o ulovu 2. {{001f}}pejor. nedokaziv, svojeglav čovjek koji stalno nešto poduzimlje bez koristi za sebe ili za druge …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vôl — (vô razg.) m 〈G vòla, V vȍle, N mn vòlovi〉 1. {{001f}}agr. uškopljen mužjak goveda [tovljeni ∼; ∼ na ražnju] 2. {{001f}}pren. pejor. glup i nedokaziv čovjek trome pameti [∼e jedan!; za ∼a ubit, žarg.] ⃞ {{001f}}tuci ∼a koji hoće posl. u davanju… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zȁjebān — prid. 〈odr. ī〉 vulg. 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}zajebati{{/ref}} 2. {{001f}}nezgodan, nespretan za rukovanje, kompliciran, težak za rješavanje kao problem ili zadatak 3. {{001f}}koji je teške prirode kao osoba, težak (čovjek),… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ćȍškast — prid. 〈odr. ī〉 reg. 1. {{001f}}a. {{001f}}uglat b. {{001f}}ekspr. koji ima pretjerano izražene uglove, koji nije obao onoliko koliko bi trebao biti 2. {{001f}}pren. kojem je teško nešto dokazati, koji je nezgodan u razgovoru, ophođenju,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • somina — sòmina ž DEFINICIJA augm. od som razg. ekspr. 1. veliki som, ob. o ulovu 2. pejor. nedokaziv, svojeglav čovjek koji stalno nešto poduzimlje bez koristi za sebe ili za druge ETIMOLOGIJA vidi som …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.