blagoćudan
blagòćudan (blȁgoćūdan) prid. <odr. -dnī>
DEFINICIJA
koji je blage ćudi, usp. dobroćudan
ETIMOLOGIJA
v. blag + v. ćud

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • blagoćudnost — blagòćudnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je blage ćudi ETIMOLOGIJA vidi blagoćudan …   Hrvatski jezični portal

  • blagoćudnik — blagòćudnīk m <N mn īci> DEFINICIJA onaj koji je blage ćudi ETIMOLOGIJA vidi blagoćudan …   Hrvatski jezični portal