nesamostalan


nesamostalan
nȅsamostālan prid. <odr. -lnī>
DEFINICIJA
koji se ne odlikuje dovoljnom samostalnošću ili nije nimalo samostalan [nesamostalan dječak], opr. samostalan
ETIMOLOGIJA
ne- + v. samostalan

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • nesamostalno — nȅsamostālno pril. DEFINICIJA na nesamostalan način [nesamostalno živjeti] ETIMOLOGIJA vidi nesamostalan …   Hrvatski jezični portal

  • nesamostalnost — nesamostálnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga koji je nesamostalan ili onoga što je nesamostalno ETIMOLOGIJA vidi nesamostalan …   Hrvatski jezični portal

  • dr̀žati se — nesvrš. 〈prez. īm se, pril. sad. ēći se, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) ponašati se neovisno o pritiscima, promjenama situacije i sl. [drži se, uzv. bodrenja, ne popuštaj, ustraj i sl.] a. {{001f}}dobro nositi godine, biti krepak u zreloj ili… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • hàlek — m reg. pejor. površna, nepouzdana osoba, prevrtljivac, onaj koji je nesamostalan i nesiguran; lajbek (2) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • jȅsti — (što, koga, se) nesvrš. 〈prez. jȅdēm (se), pril. sad. jȅdūći (se), imp. jȅdi (se), prid. rad. jȅo (se), gl. im. jȅdēnje〉 1. {{001f}}žvakati i gutati jelo, hraniti se [∼ bez teka; ∼ s tekom; nemaju što ∼] 2. {{001f}}(se) ljutiti se u sebi,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȁpa — kȁp|a ž 〈G mn kȃpā〉 1. {{001f}}pokrivalo za glavu bez oboda (sa štitnikom za oči ili uši i bez njega) [nositi ∼u; staviti ∼u; skinuti ∼u] 2. {{001f}}pren. ono što pokriva, vrh čega [∼a motora; ∼a dopuštene potrošnje] 3. {{001f}}term. gornja… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nȅsamostālno — pril. na nesamostalan način [∼ živjeti] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tȁster — m (+ potenc.) dio sprave, uređaja itd. koji se aktivira pritiskivanjem i otpuštanjem; tipka ⃞ {{001f}}radi samo na taj ∼ žarg. sposoban je misliti ili djelovati samo na taj način (o kojem se govori i koji je opisan u prije rečenom, ob. o onome… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zȗb — m 〈N mn i, G zúbī/zúbā〉 1. {{001f}}anat. jedna od bjeličastih izraslina koštanog tkiva u čeljusti prevučenih caklinom, koje služe za grizenje i žvakanje 2. {{001f}}〈mn zȕbovi〉 a. {{001f}}oštriji ispust, istaknut dio raznih predmeta (pile, češlja …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kapa — kȁpa2 ž <G mn kȃpā> DEFINICIJA 1. pokrivalo za glavu bez oboda (sa štitnikom za oči ili uši i bez njega) [nositi kapu; staviti kapu; skinuti kapu] 2. pren. ono što pokriva, vrh čega [kapa motora; kapa dopuštene potrošnje] 3. term. gornja… …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.