smračivati
smračívati se nesvrš. <prez. smràčujēm se, pril. sad. smràčujūći se, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
ETIMOLOGIJA
vidi smračiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • smračívati — (što, se) nesvrš. 〈prez. smràčujēm (se), pril. sad. smràčujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}smračiti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mȑknuti — mȑknuti1 (∅) nesvrš. 〈prez. nēm, pril. sad. ūći, prid. rad. mȑknuo〉 1. {{001f}}tonuti u tamu; mračiti se, smračivati se 2. {{001f}}postajati mrk, postajati namršten mȑknuti2 (što) svrš. 〈prez. nēm, pril. pr. ūvši, prid. trp. mȑknūt〉 žarg.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mrknuti — mȑknuti [b] (I)[/b] nesvrš. <prez. nēm, pril. sad. ūći, prid. rad. mȑknuo> DEFINICIJA 1. (Ø) tonuti u tamu; mračiti se, smračivati se 2. (Ø) postajati mrk, postajati namršten ETIMOLOGIJA vidi mrak …   Hrvatski jezični portal