autovuča


autovuča
àutovuča ž
DEFINICIJA
1. polijetanje bezmotorne letjelice vučom automobila
2. razg. stanje kada jedno vozilo (specijalno ili obično) vuče drugo, ob. pokvareno
ETIMOLOGIJA
auto-2 + v. vući, vuča

Hrvatski jezični portal. 2014.


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.