meritorno


meritorno
mȅritōrno pril.
DEFINICIJA
na meritoran način [meritorno prosuditi]; pravovaljano
ETIMOLOGIJA
vidi meritoran

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • meritóren — rna o prid. (ọ̑) knjiž. 1. bistven, odločilen: za marsikoga še zmerom meritorno mnenje o njem je izrekel že Cankar / meritorno sodbo prepuščamo bralcem končno // tehten, vreden upoštevanja: izšla je meritorna študija / meritoren poznavalec… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • meritórnōst — ž osobina onoga koji je meritoran ili svojstvo onoga što je meritorno …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • meritornost — meritórnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je meritoran ili svojstvo onoga što je meritorno ETIMOLOGIJA vidi meritoran …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.