monodija


monodija
monódija ž
DEFINICIJA
glazb.
1. način muziciranja; nekoliko sporednih dionica prati napjev glavne dionice
2. skladba za jedan glas uz instrumentalnu pratnju
ETIMOLOGIJA
grč. monōidía: jednoglasna pjesma ≃ mon- + -odija

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • monodíja — e ž (ȋ) muz., ob koncu 16. in v začetku 17. stoletja z generalnim basom spremljano solistično petje: za barok in baročno opero je značilno prevladovanje monodije nad polifonijo …   Slovar slovenskega knjižnega jezika


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.