auditivni


auditivni
ȁuditīvnī prid.
DEFINICIJA
koji se odnosi na sluh; slušni
SINTAGMA
auditivni tip onaj koji lakše i bolje pamti, predočuje i razumije ono što je čuo nego ono što je vidio
ETIMOLOGIJA
lat. auditivus: slušni ← audire: slušati

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • auditivnost — auditívnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je auditivno ETIMOLOGIJA vidi auditivni …   Hrvatski jezični portal

  • auditivno — ȁuditīvno pril. DEFINICIJA sluhom, uhom, pomoću osjetila sluha ETIMOLOGIJA vidi auditivni …   Hrvatski jezični portal

  • auditoran — ȁuditōran prid. <odr. rnī> DEFINICIJA koji pripada slušnom ETIMOLOGIJA vidi auditivni …   Hrvatski jezični portal

  • auditor — aùdītor (audȋtor) m DEFINICIJA 1. onaj koji sluša, slušatelj 2. a. pov. oznaka za različite sudske i upravne funkcije b. dipl. najniži rang u vatikanskoj diplomaciji, odgovara rangu atašea ETIMOLOGIJA vidi auditivni …   Hrvatski jezični portal

  • auditorij — audìtōrij (auditȏrij) m DEFINICIJA 1. dvorana u kojoj se drže predavanja; predavaonica, slušaonica 2. meton. oni koji prisustvuju predavanju u auditoriju ili slušaju radioprogram; publika, slušači, slušateljstvo ETIMOLOGIJA vidi auditivni …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.