bjegati


bjegati
bjȅgati (Ø) nesvrš. <prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
ekspr. bježati, napuštati neko mjesto bježanjem
ETIMOLOGIJA
vidi bijeg

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • bjȅgnuti — (∅) svrš. 〈prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. bjȅgni, prid. rad. bjȅgnuo〉 jez. knjiž. ekspr. pobjeći, {{c=1}}usp. {{ref}}bjegati{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bjegnuti — bjȅgnuti (Ø) svrš. <prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. bjȅgni, prid. rad. bjȅgnuo> DEFINICIJA jez. knjiž. ekspr. pobjeći, usp. bjegati ETIMOLOGIJA vidi bijeg …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.