blagodušan
blȁgodūšan prid. <odr. -šnī>
DEFINICIJA
koji ima duše, ima srca; blag, dobrodušan, duševan
ETIMOLOGIJA
v. blag + v. duša

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • blagodušnost — blȁgodūšnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je blagodušan ETIMOLOGIJA vidi blagodušan …   Hrvatski jezični portal

  • blagòrodan — prid. 〈odr. dnī〉 1. {{001f}}arh. koji ima duše, ima srca; blag, blagodušan, duševan 2. {{001f}}pov. koji je plemenita roda 3. {{001f}}zast. koji je plemenit; plemenite, oplemenjene sorte (o voću i žitaricama, ob. o pšenici) ✧ {{001f}}rus …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blȁgodūšnōst — ž osobina onoga koji je blagodušan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blagorodan — blagòrodan prid. <odr. dnī> DEFINICIJA 1. arh. koji ima duše, ima srca; blag, blagodušan, duševan 2. pov. koji je plemenita roda 3. zast. koji je plemenit, plemenite, oplemenjene sorte (o voću i žitaricama, ob. o pšenici) ETIMOLOGIJA rus.… …   Hrvatski jezični portal