samoblud


samoblud
sȁmoblūd m
DEFINICIJA
ETIMOLOGIJA
samo- + v. blud

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • samobludništvo — sȁmoblūdnīštvo sr <G mn tāvā> DEFINICIJA čin samobludnika; samoblud ETIMOLOGIJA vidi samoblud …   Hrvatski jezični portal

  • samobludničin — sȁmoblūdničin prid. DEFINICIJA koji pripada samobludnici ETIMOLOGIJA vidi samoblud …   Hrvatski jezični portal

  • samobludnik — sȁmoblūdnīk m DEFINICIJA onaj koji seksualnu radnju izvodi sam sa sobom [nečista savjest samobludnika ima isti izvor kao i kod samoubojica]; masturbant ETIMOLOGIJA vidi samoblud …   Hrvatski jezični portal

  • samobludnica — sȁmoblūdnica ž DEFINICIJA v. samobludnik ETIMOLOGIJA vidi samoblud …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.