samoglasnik


samoglasnik
sȁmoglasnīk m <N mn -īci>
DEFINICIJA
fon. zvučni glas ljudskog govora koji nastaje slobodnim prolaskom zračne struje kroz usnu šupljinu, nosilac sloga u riječi (a, e, i, o, u); vokal, opr. suglasnik
ETIMOLOGIJA
samo- + v. glas, glasnik

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • samoglásnik — a m (ȃ) lingv. glas največje odprtostne stopnje, ob drugih glasovih navadno jedro zloga: ta samostalnik se končuje na samoglasnik; ojevski samoglasniki; dolžina samoglasnika; samoglasniki in soglasniki / dolgi, kratki samoglasnik; naglašeni,… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • prȅdnjī — prid. koji je ispred nekoga ili nečega, koji se nalazi ispred drugih, koji je naprijed ∆ {{001f}}∼ samoglasnik fon. samoglasnik koji se artikulira prednjim dijelom jezika (npr. i, e); svijetli, palatalni samoglasnik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • strȁžnjī — prid. 1. {{001f}}koji je straga, na stražnjoj strani, opr. prednji 2. {{001f}}pren. zadnji, najlošiji ∆ {{001f}}∼ samoglasnik fon. vrsta samoglasnika koji se artikulira stražnjim dijelom jezika u stražnjem dijelu usne šupljine (npr. »u«, »o« i dr …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • òtvoren — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji u prostornom smislu omogućuje slobodan prolaz, koji ima otvorena vrata, kroz koji je moguć prolaz, vjetrenje, strujanje itd. [∼a soba], opr. zatvoren 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}koji ne osjeća zapreke da bude iskren …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stražnji — strȁžnjī prid. DEFINICIJA 1. koji je straga, na stražnjoj strani, opr. prednji 2. pren. zadnji, najlošiji SINTAGMA stražnji samoglasnik fon. vrsta samoglasnika koji se artikulira stražnjim dijelom jezika u stražnjem dijelu usne šupljine (npr. »u« …   Hrvatski jezični portal

  • spiritus — spìritus m DEFINICIJA 1. lingv. znak u obliku apostrofa što se u grčkom jeziku bilježi iznad vokala na početku riječi 2. duh, duša SINTAGMA spiritus agens (izg. spȋritus ȁgens) usp. spiritus movens; spiritus asper (izg. spȋritus ȁsper) »oštri… …   Hrvatski jezični portal

  • otvoren — òtvoren prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji u prostornom smislu omogućuje slobodan prolaz, koji ima otvorena vrata, kroz koji je moguć prolaz, vjetrenje, strujanje itd. [otvorena soba], opr. zatvoren 2. pren. a. koji ne osjeća zapreke da bude …   Hrvatski jezični portal

  • prednji — prȅdnjī prid. DEFINICIJA koji je ispred nekoga ili nečega, koji se nalazi ispred drugih, koji je naprijed SINTAGMA prednji samoglasnik fon. samoglasnik koji se artikulira prednjim dijelom jezika (npr. i, ü, e, ö, œ, æ); svijetli, palatalni… …   Hrvatski jezični portal

  • pȁlatālnī — prid. koji je palatal, koji je takav da se oblikuje (artikulira) kao palatal ∆ {{001f}}∼ vokal samoglasnik koji se artikulira prednjim dijelom jezika u prednjem dijelu usne šupljine (»i«, »ü«, »e«, »ö«, »œ«, »Œ«); prednji samoglasnik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȍkrētan — pȍkrēt|an prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji se može kretati [zdrav i još ∼an čovjek] 2. {{001f}}koji se može lako premjestiti; pokretljiv [∼ni krov vozila] 3. {{001f}}koji je u pokretu ∆ {{001f}}∼na imovina stvari, predmeti koji se mogu… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.