probaviti


probaviti
pròbaviti (što) svrš. <prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròbavljen>
DEFINICIJA
1. iskoristiti hranu probavom
2. pren. prihvatiti neku, ob. neugodnu činjenicu
ETIMOLOGIJA
vidi probava

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • pròbaviti — (što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. pròbavljen〉 1. {{001f}}iskoristiti hranu probavom 2. {{001f}}pren. prihvatiti neku, ob. neugodnu činjenicu …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • neprobàvljiv — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se ne može probaviti 2. {{001f}}pren. koji je neugodan; nepodnošljiv, dosadan [∼ novinski tekst] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prováriti — (što, se) svrš. 〈prez. pròvārīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. pròvāren〉 1. {{001f}}(što) prokuhati vodu, mlijeko 2. {{001f}}(se) usiriti se, zgrušati se (o mlijeku) 3. {{001f}}razg. probaviti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pròbavljati — (što) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}probaviti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sváriti — (što) svrš. 〈prez. svȃrīm, pril. pr. īvši, prid. trp. svȃren〉 reg. (+ srp.) probaviti ⃞ {{001f}}ne mogu ga ∼ žarg. ne mogu ga podnijeti, neprobavljiv mi je …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • svariti — sváriti (što) svrš. <prez. svȃrīm, pril. pr. īvši, prid. trp. svȃren> DEFINICIJA reg. [i] (+ srp.)[/i] probaviti FRAZEOLOGIJA ne mogu ga svariti žarg. ne mogu ga podnijeti, neprobavljiv mi je ETIMOLOGIJA s (a) + v. variti …   Hrvatski jezični portal

  • probavljati — pròbavljati (što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. probaviti ETIMOLOGIJA vidi probava …   Hrvatski jezični portal

  • neprobavljen — nepròbavljen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije probavljen ETIMOLOGIJA ne + v. probava, probaviti …   Hrvatski jezični portal

  • neprobavljiv — neprobàvljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se ne može probaviti 2. pren. koji je neugodan [neprobavljiv novinski tekst]; dosadan, nepodnošljiv ETIMOLOGIJA vidi neprobavljen …   Hrvatski jezični portal

  • digestija — digèstija ž DEFINICIJA 1. fiziol. probava, varenje (hrane u probavnom traktu) 2. kem. rastvaranje čvrstog materijala u tekućini (otapalu) pri povišenoj temperaturi, ali nižoj od vrelišta 3. geol. razaranje, rastvaranje, usitnjavanje stijena… …   Hrvatski jezični portal