puhati


puhati
púhati nesvrš. <prez. pȗšēm, pril. sad. púšūći, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
1. (Ø) pokretati struju zraka u slabijem ili jačem kretanju (o vjetru) [jako puhati; slabo puhati; lagano puhati]
2. (što, u što) slati iz usta ili kroz nos jaku struju zraka bez namjere ili s namjerom da se što napuni [puhati nos; puhati svijeću]
3. pren. ljutiti se šuteći, očitovati unutrašnji nemir i nezadovoljstvo
FRAZEOLOGIJA
puhati na visoko pucati na visoko, v. pucati ;
puhati s kime u iste diple (u jedan rog, u istu tikvu) pejor. potpuno se slagati s kim, imati isto mišljenje, iste nazore;
puhati u balon podvrgnuti se testu alkoholiziranosti kao vozač;
puhati u (prazne) šake, dlanove ostati bez ičega;
puše propuh je (ob. kao upozorenje)
ONOMASTIKA
pr. (nadimačka i prema zanimanju): Pùāč (270, Požega, Slavonija), Pùača (230, Knin, Donji Lapac, Slavonija), Pùalić (Donji Lapac, Knin), Pùhāč (100, Koprivnica, Đurđevac), Pùhača (Vrbovec, Dvor, Vojnić), Pùhāk (Zagreb, Zaprešić), Púhalo (280, Samobor, Zagreb, Koprivnica, Otočac), Puhálović (180, Zadar, Dalmacija), Pùhalj (Buzet, Istra)
ETIMOLOGIJA
prasl. *puxati (slov. puhati, češ. puchati)

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • púhati — nesvrš. 〈prez. pȗšēm, pril. sad. púšūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) pokretati struju zraka u slabijem ili jačem kretanju (o vjetru) [jako ∼; slabo ∼; lagano ∼] 2. {{001f}}(što, u što) slati iz usta ili kroz nos jaku struju zraka bez namjere ili …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • púhati — am nedov. (ū) 1. v sunkih dajati, oddajati hiter, močen tok zraka, dima: meh je puhal ves dan; vlak puha in bruha iskre / puhati oblake dima // pojavljati se, nastopati v sunkih: iz vseh odprtin puha dušeča para / ekspr. vetrovi ledeno puhajo čez …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • popuhívati — (∅) nesvrš. 〈prez. popùhujēm, pril. sad. popùhujūći, gl. im. ānje〉 puhati na prekide, na mahove puhati umjerenom snagom (o vjetru) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • píriti — nesvrš. 〈prez. pírīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 1. {{001f}}(∅) dovoditi zračnu struju u lagano kretanje, puhati (o slabom vjetru) 2. {{001f}}(što) ispuštati iz usta ili mijeha jaku struju zraka da se razgori vatra, što rashladi i sl.;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rôg — m 〈N mn rògovi/rȍzi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koštan, šupalj ili pun izraštaj na glavi nekih životinja (govedo, srndać) b. {{001f}}takav ili sličan izraštaj na glavi nekih mitoloških bića 2. {{001f}}〈ob. mn〉 poseban organ (puževa), ticalo 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tı̏kva — tı̏kv|a ž 〈G mn tı̏kāvā/ ī〉 1. {{001f}}bot. a. {{001f}}jednogodišnja vrtna biljka iz istoimene porodice s više vrsta (obična t. Lagenaria vulgaris); tikvica b. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}bundeva (1a){{/ref}} 2. {{001f}}razg. pejor. loš plod bez… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vjȅtar — vjȅt|ar m 〈G tra, N mn vjètrovi/ tri knjiš.〉 1. {{001f}}meteor. a. {{001f}}općenito strujanje zraka b. {{001f}}horizontalno strujanje zraka [∼ar jača; ∼ar slabi; ∼ar podiže prašinu; ∼ar dere (o osobito jakom vjetru na usjecima, u gudurama itd.)] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • puhnuti — púhnuti (Ø, što, u što) svrš. <prez. pȗhnēm, pril. pr. ūvši, imp. púhni, prid. rad. púhnuo> DEFINICIJA v. puhati FRAZEOLOGIJA puhnulo mu (joj itd.) u glavu iron. pejor. iznenada, odjednom mu (joj itd.) došlo, pojavila se iznenada namjera da …   Hrvatski jezični portal

  • rog — rȏg m <N mn rògovi/rȍzi, zb. rògōvlje> DEFINICIJA 1. a. koštan, šupalj ili pun izraštaj na glavi nekih životinja (govedo, srndać) b. takav ili sličan izraštaj na glavi nekih mitoloških bića 2. (ob. mn) poseban organ (puževa), ticalo 3. a.… …   Hrvatski jezični portal

  • piriti — píriti nesvrš. <prez. pírīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA 1. (Ø) dovoditi zračnu struju u lagano kretanje, puhati (o slabom vjetru) 2. (što) ispuštati iz usta ili mijeha jaku struju zraka da se razgori vatra, što rashladi i sl …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.