infulirati


infulirati
infulírati (koga) dv. <prez. infùlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
dodijeliti/dodjeljivati biskupsku čast
ETIMOLOGIJA
vidi infula

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • infulírati — am dov. in nedov. (ȋ) rel. podeliti, priznati pravico za nošenje mitre: infulirati kanonika infulíran a o: infulirani prošt …   Slovar slovenskega knjižnega jezika


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.