isporuka


isporuka
ȉsporuka ž <D L -uci>
DEFINICIJA
1. čin slaganja i uručivanja naručene ili kupljene robe kupcu ili naručiocu [rok isporuke]
2. takva roba u jednoj pošiljci [velika isporuka]
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • dȍstava — ž 1. {{001f}}isporuka robe na mjesto prodaje iz skladišta, od mjesta prodaje kupcu u kuću i sl.; doprema, dopremanje 2. {{001f}}neob. prijava, dojava, denuncijacija …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • izručénje — sr 1. {{001f}}isporuka 2. {{001f}}pravn. postupak u kojem jedna država predaje pojedinca vlastima druge države, koja ga traži radi kaznenog postupka …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prȅdaja — prȅdaj|a ž 1. {{001f}}a. {{001f}}čin izdavanja robe, prodavanje; isporuka b. {{001f}}čin davanja izravno komu [∼a dužnosti; ∼a akreditiva] 2. {{001f}}a. {{001f}}vojn. odustajanje od daljnje borbe protiv neprijatelja i odricanje od oružja po… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prompt — prȍmpt [b] (I)[/b] pril. DEFINICIJA ekon. isporuka odmah ili u najkraćem mogućem roku (ob. kao oznaka na pošiljci) ETIMOLOGIJA vidi promptan …   Hrvatski jezični portal

  • liferacija — liferácija ž DEFINICIJA reg. isporuka robe, dobava, nabava ETIMOLOGIJA njem. Lieferung …   Hrvatski jezični portal

  • predaja — prȅdaja ž DEFINICIJA 1. a. čin izdavanja robe, prodavanje; isporuka b. čin davanja izravno komu [predaja dužnosti; predaja akreditiva] 2. a. vojn. odustajanje od daljnje borbe protiv neprijatelja i odricanje od oružja po međunarodnim konvencijama …   Hrvatski jezični portal

  • delivery — (izg. delìveri) m DEFINICIJA 1. isporuka, prijenos imovine jedne osobe drugoj 2. ekon. u financijskom poslovanju prijenos certifikata vrijednosnih papira prodanog na tržištu SINTAGMA delivery clause (izg. delivery klȏz) pom. klauzula o… …   Hrvatski jezični portal

  • dostava — dȍstava ž DEFINICIJA isporuka robe na mjesto prodaje iz skladišta, od mjesta prodaje kupcu u kuću i sl.; doprema, dopremanje ETIMOLOGIJA vidi dostaviti …   Hrvatski jezični portal

  • izručenje — izručénje sr DEFINICIJA 1. isporuka 2. pravn. postupak u kojem jedna država predaje pojedinca vlastima druge države, koja ga traži radi kaznenog postupka ETIMOLOGIJA vidi izručiti …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.