isporučiti


isporučiti
isporúčiti (što) svrš. <prez. ispòrūčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ispòrūčen>
DEFINICIJA
poslati i uručiti kupljenu ili naručenu robu, poštu, pozdrave i sl.
ETIMOLOGIJA
is- + v. poručiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • isporúčiti — (što) svrš. 〈prez. ispòrūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ispòrūčen〉 poslati i uručiti kupljenu ili naručenu robu, poštu, pozdrave i sl …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • isporučivati — isporučívati (što) nesvrš. <prez. isporùčujēm, pril. sad. isporùčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. isporučiti ETIMOLOGIJA vidi isporučiti …   Hrvatski jezični portal

  • dostàvljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se može dostaviti, isporučiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • isporučívati — (što) nesvrš. 〈prez. isporùčujēm, pril. sad. isporùčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}isporučiti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lı̏frati — (što) dv. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 reg. isporučiti/isporučivati robu, dobaviti/dobavljati, nabaviti/nabavljati, liferovati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lifrati — lȉfrati (što) dv. <prez. ām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. isporučiti/isporučivati robu, dobaviti/dobavljati, nabaviti/nabavljati; liferovati ETIMOLOGIJA vidi liferacija …   Hrvatski jezični portal

  • dostavljiv — dostàvljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može dostaviti, isporučiti ETIMOLOGIJA vidi dostaviti …   Hrvatski jezični portal

  • isporuka — ȉsporuka ž <D L uci> DEFINICIJA 1. čin slaganja i uručivanja naručene ili kupljene robe kupcu ili naručiocu [rok isporuke] 2. takva roba u jednoj pošiljci [velika isporuka] ETIMOLOGIJA vidi isporučiti …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.