jahanje


jahanje
jȁhānje sr
DEFINICIJA
1. <gl. im.>, v. jahati
2. sport jahački sport [jahanje upropanj/uzagrapce galop; sportsko jahanje]; jah, jaha
ETIMOLOGIJA
vidi jahati

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • jáhanje — a s (ā) 1. glagolnik od jahati: večurno jahanje; jahanje na oslu; konj za jahanje / malenkostno jahanje na predpisih 2. šport, pri katerem se goji jahanje na konju: tekmovanje v jahanju / dresurno jahanje …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • izúriti — im dov. (ȗ ȗ) z vajo, ponavljanjem usposobiti koga za določeno delo: izuriti pilote; izuriti vojake v bojevanju / izuriti konja za jahanje / lovec je z leti tako izuril uho, da je razpoznal vsako žival izúrjen a o: izurjen borec, padalec; tura… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • jahálen — lna o prid. (ȃ) nanašajoč se na jahanje: jahalni pribor / jahalna steza / jahalni bič biču podobna usnjena priprava, navadno pletena; jahalni konj konj, ki je primeren, izurjen za jahanje; jahalni škornji škornji s trdo golenico in visokim… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • jáhati — am tudi jášem nedov. (ā) 1. premikati se s pomočjo živali, na kateri se sedi: jahati konja; jahati na konju, na oslu; jahati proti vasi, čez travnike, po cesti; vsak dan več ur jaha; jahati brez sedla, v lahnem diru; zna dobro jahati / že več let …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • amàzōnka — (amazônka) ž 〈G mn ā/ ī〉 1. {{001f}}〈Amazonke mn〉 mit. žene ratnice koje su imale svoju državu na S obali Male Azije; kćeri boga rata Aresa 2. {{001f}}žarg. a. {{001f}}sport ona koja se natječe u jahačkim disciplinama u konjičkom sportu b.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • déva — ž zool. 1. {{001f}}dvopapkar preživač s grbom (Camelus dromedarius), u nekim zemljama prenosi teret i služi za jahanje; kamila [jednogrba ∼; dvogrba ∼] 2. {{001f}}〈mn〉 porodica deva (Camelidae) ⃞ {{001f}}pijan kao ∼ potpuno pijan, alkoholiziran;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dòjahati — svrš. 〈prez. dòjašēm, pril. pr. āvši, prid. rad. dòjahao〉 1. {{001f}}doći jašući; dojezditi 2. {{001f}}završiti jahanje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • jahàćica — ž životinja koja se može jahati, služi za jahanje [kobila ∼; mazga ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • jàhāćī — prid. koji služi za jahanje [∼ pribor] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • jèzda — ž brzo jahanje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.