sobica
sȍbica ž
DEFINICIJA
dem. od soba
SINTAGMA
djevojačka sobica sobica, ob. uz kuhinju, u stanovima i kućama nekadašnje gradnje u kojoj su nekoć spavale kućne pomoćnice
ETIMOLOGIJA
vidi soba

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • sôbica — e ž (ó) manjšalnica od soba: stanovati v podstrešni sobici / opremljena samska sobica …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • šóbica — e ž (ọ) nav. ekspr. manjšalnica od šoba: dojenčkov obraz s šobico / otrok je nabiral šobico / povešena šobica / dekle je imelo lepe rdeče šobice …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • pôrta — ž 1. {{001f}}vrata (naročito crkvena); dveri 2. {{001f}}sobica za vratara (portira) na ulazu u poduzeća, ustanove itd.; vratarnica, portirnica 3. {{001f}}anat. vrata, ulaz (npr. mjesto ulaza krvnih žila u neki organ) ∆ {{001f}}Visoka Porta pov.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sȍbica — ž dem. od soba ∆ {{001f}}djevojačka ∼ sobica, ob. uz kuhinju, u stanovima i kućama nekadašnje gradnje u kojoj su nekoć spavale kućne pomoćnice …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kamarila — kamarìla ž <G mn kamarílā> DEFINICIJA klika, skupina koja oko nekog moćnog čovjeka intrigama usmjerava javne poslove u svoju korist [dvorska kamarila] ETIMOLOGIJA fr. camarilla ← šp.: sobica, usp. kabinet ← camara: soba …   Hrvatski jezični portal

  • porta — pȏrta ž DEFINICIJA 1. vrata (naročito crkvena); dveri 2. sobica za vratara (portira) na ulazu u poduzeća, ustanove itd.; vratarnica, portirnica 3. anat. vrata, ulaz (npr. mjesto ulaza krvnih žila u neki organ) SINTAGMA Visoka Porta pov.… …   Hrvatski jezični portal

  • camera — camera1 (izg. kȁmera) ž DEFINICIJA reg. soba SINTAGMA camera di suoga (izg. camera di suȏga) reg. soba ili sobica u kojoj se drži alat, sredstva za čišćenje, krupnije posuđe koje se samo povremeno upotrebljava i sl.; spremište, kamarin,… …   Hrvatski jezični portal

  • ćiler — ćìler (kìler, kìjer) m DEFINICIJA reg. ostava, sobica za hranu, usp. špajza ETIMOLOGIJA tur. kiler, kilar ← lat. cellarium …   Hrvatski jezični portal

  • ljúbek — bka o prid., ljúbkejši (ū) ki daje zaradi svoje prikupnosti, lahkotnosti, nežnosti prijeten videz: ljubek otrok; ljubek psiček; dekle je zelo ljubko / ljubka oblekica / ekspr. ljubke jamice na licih ● zastar. ljubko vino okusno, dobro ljúbko… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • samostánski — a o prid. (ȃ) nanašajoč se na samostan: samostanski brat; samostanski predstojnik; član samostanskega reda; samostanski vratar / samostanska vzgoja; samostansko življenje / samostanski hodniki; samostanski vrt / samostanska celica; samostanska… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika