aluzija
àlūzija (alúzija) ž
DEFINICIJA
1. izreka kojom se posredno, preko čega drugoga, upozorava na nešto što se izričito ne spominje [u ovom komadu aluzija na suvremenu političku situaciju posve je jasna]
2. jez. knjiž. pjesnička figura u kojoj se smisao izriče neizravno pomoću poznatog pojma
ETIMOLOGIJA
lat. allusio ← alludere: šaleći se dolaziti, natuknuti ≃ ad- + ludere: igrati se

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • àlūzija — (alúzija) ž 1. {{001f}}izreka kojom se posredno, preko čega drugoga, upozorava na nešto što se izričito ne spominje [u ovom komadu ∼ na suvremenu političku situaciju posve je jasna] 2. {{001f}}jez. knjiž. pjesnička figura u kojoj se smisao izriče …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • aluzíja — e ž (ȋ) knjiž. prikrito merjenje na kaj, namigovanje: take njegove aluzije so ji pognale kri v lica; naredil je duhovito aluzijo na birokratizem; le nekaj bežnih aluzij kaže na to / roman je preobtežen z aluzijami …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • dvȃ — br. 〈G dvàju, D L dvàma〉 (glavni) broj koji se obilježava brojkom 2; (redni) drugi = 2. ⃞ {{001f}}A. ∼ i ∼ (∼ po ∼) u redovima po dvojica; ∼... (čega) (u zn. neznatne količine izbrojivih jedinica ili jedinki ili takvih koje bi se mogle shvatiti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dı̏kla — ž 〈G mn ā/ ī〉 jez. knjiž. arh. djevojka, {{001f}}{{c=1}}usp. ⃞ {{001f}}što ∼ navikla iron. 1. {{001f}}teško se odučiti od ugodnosti 2. {{001f}}radi kako je navikao (ob. nekim neposrednim povodom) 3. {{001f}}(aluzija na to da je djevojka okusila… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • hokèjāš — m 〈G hokejáša〉 1. {{001f}}igrač hokeja 2. {{001f}}žarg. iron. starac (aluzija na kretanje uz pomoć štapa) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nàtuknica — nàtuknic|a ž 1. {{001f}}osnovna riječ u rječniku, leksikonu i sl. koja se objašnjava, definira itd. i s kojom započinje članak takve knjige (ovdje sama riječ natuknica) 2. {{001f}}a. {{001f}}riječ poslije koje glumac počinje izgovarati svoj tekst …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • okrúgao — okrúg|ao (òkrūgao) prid. 〈odr. òkrūglī〉 1. {{001f}}koji ima oblik kugle, loptast 2. {{001f}}razg. a. {{001f}}koji ima oblik kruga, valjka b. {{001f}}koji je blagih linija, obao 3. {{001f}}potpun, zaokružen (o svoti, broju itd.) ∆ {{001f}}∼li stol …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • otprášiti — (koga, što) svrš. 〈prez. òtprāšīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òtprāšen〉 neol. 1. {{001f}}ukloniti prašinu, odstraniti sitne čestice iz zraka 2. {{001f}}žarg. otputovati, otići (aluzija na dizanje oblaka prašine na neasfaltiranoj cesti) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ùkrudba — ž 〈G mn dābā/ ī〉 publ. podr. riječ kojom se parodiraju riječi slične osnove i tvorbe pomoću osnovnog sufiksa ba (aluzija na erekciju, ukrućivanje) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • Marinković — Marínković, Ranko (1913 2001) DEFINICIJA hrv. književnik, pisac novela o osebujnim likovima i provincijskom životu rodnog otoka (Vis), psihološko analitične kratke proze (Ruke), drame mirakula (Glorija) u kojoj problematizira sukob pojedinca s… …   Hrvatski jezični portal